Čega bi mi bilo žao
Osmjeha Wieslawe
kad kaže dobar dan
i laku noć
i kad ništa ne kaže
kad za mnom vrata zatvara
i otvara
poslije dugog putovanja
i na povratku
iz njoj daleke zemlje
gdje sam gradio stih
čega bi mi bilo žao
tišine između naših lica
i riječi koje ne bjehu
izgovorene
jer ono što je božansko
među ljudskim bićima
stalno traži
svoj izraz
čega bi mi bilo žao
”čitavog života”
i još ponečeg
ogromnog veličanstvenog
s one strane riječi
s one strane tijela
Tadeuš Ruževič
Prevod Čede Kisića